Vrijeme Ilira i helenizam

Ostatci helenističke kulture govore da je i Neum trajno bio dio kulturne sfere jadranske obale. Ovuda je prolazilo više putnih pravaca koji su povezivali onodobna europska kulturna središta sjevera i juga, istoka i zapada. Već od pretpovijesti ovuda je išao vrlo značajan put iz doline Neretve prema istoku, a isto tako i od neumske obale prema unutrašnjosti, preko Graca i Hutova. Brojne uvale na neumskoj, lako pristupačnoj obali, služile se kao prirodne lučice, o čemu svjedoče nalazi amfora u podmorju. Tko su bili prvi stanovnici užega i širega neumskog područja, o tome nam povijesna znanost pruža neke podatke. Još u drugom tisućljeću prije Krista, u velikim seobama stigli su i na ovo područje Indoeuropljani. Njihovim miješanjem sa zatečenim stanovnicima stvarao se i ovdje novi etnički supstrat na koga će već antički pisci proširiti ilirsko ime, razlikujući ih od „pravih Ilira“ koji su živjeli južno od Drima. Pseudo-Skylakovo djelo Periplus, pisano sredinom IV. st. prije Krista, kaže za pučanstvo uz donji tok Neretve: „Ovi Iliri su iz plemena Manijaca…” Po njima se Pelješki pa i Neumski kanal zvao Manijsko more.

Na prostorima od Neretve prema Boki i sjeverno bar do Popovskog polja, povijesna znanost, na temelju drugih izvora, smješta drevno pleme Plereja. Njima se pripisuje prva prava kultivacija ovoga područja. Strabon, u I. st. prije Krista, na širem području smješta uz Plereje i Ardijeje (koje su Kelti u IV. stoljeću prije Krista potisnuli preko Neretve) i Daorze: „Zatim je rijeka Naron i oko nje Daorizoi i Ardiaioi i Pleraioi kojima je blizu otok nazvan Crna Korkira (Korčula)... a Ardiaioima Faros...” Ilirska plemena stvarala su svoje države, zapravo saveze plemena. Poznato je petnaestak vladara, od kojih je znatan broj bio iz plemena Ardijeja. Od njih je, svakako, najslavnija bila kraljica Teuta. Iz grčkih kolonija s obale i otoka, a osobito iz susjedne velike Narone, prodirala je onodobna mediteranska kultura i na ovo područje. O tome svjedoče brojni ostatci iz toga razdoblja. U tom pogledu vrlo je vrijedno novo nalazište na Vidića guvnu u Vranjevu Selu, koje upečatljivo potvrđuje tu iliro-grčku kulturnu sferu. Osobito su vrijedne dvije vojničke kacige, nekoliko kopalja, ali i drugi brojni ostatci (omega-igle, fibule, ukrasi, bogata keramika…) koje arheolozi smještaju na prijelazu iz V. u IV. stoljeće prije Krista.

Neobuzdana ratoborna ilirska krv narušavala je miran suživot na Jadranu te ometala nesmetanu onodobnu mediteransku trgovinu. To dovodi do brojnih ratova s kolonijama na obali i otocima, koje pozivaju u pomoć Rimljane. Za naše Ardijeje i Plereje osobito je bio sudbonosan tzv. drugi ilirsko-rimski rat 135. god. prije Krista. Tada je rimski konzul Servije Fulvije Flak došao s 10 000 pješaka i 3000 konjanika i temeljito potukao Ardijeje. Preselio ih je nekamo u unutrašnjost te im se, kao i Plerejima, gubi svaki trag. Možemo pretpostaviti da su upravo u ovim ratovima porušene i spaljene mnoge naše gradine. Među prvim područjima na istočnoj obali Jadrana kojim su Rimljani ovladali već 135. godine prije Krista bilo je i neumsko područje. Vjerojatno je u doba spomenutih ratova neumsko područje pripalo rimskim saveznicima, plemenu Daorza, čiji se glavni grad na Ošanićima, poviše Stoca, vjerojatno zvao Daorzon. Za njih kažu stari pisci da su, s ostalim plemenima koja su u ratu stala na stranu Rima, postali „immunes“, nagrađeni i privilegirani. To ih onda dovodi do sukoba s moćnim Delmatima koji su ih, osobito 45. do 49. godine prije Krista, temeljito opustošili.

Tko je Online

Imamo 3 gostiju i nema članova online

Statistika

Danas44
Jučer32
Tjedan44
Mjesec947
Ukupno59612

IZRADA LEAP-a

LEAP -Lokalni ekološki akcijski plan