Mletačko - turski ratovi

Od 1645. do 1669. bjesnio je krvavi Kandijski rat. God. 1651. doplovilo je u Neum i Bistrinu na 18 lađa oko 300 uskoka pod vodstvom harambaše Kulišića (na koga je uspomena Kulišića kamen pod današnjim hotelom „Neum“). Jedno izvješće u rimskom arhivu posebno naglašava stradanja 1645. godine kad su uskoci popalili naše područje, a narod spašavao goli život krijući se po pećinama. Biskup Scipion de Martinis se 1665. godine tuži da su mu hajduci u suradnji s Mlečanima posve uništili biskupiju.
I nakon mira nastavljaju se neprekidni uskočki prodori i stradanje pučanstva ovoga kraja sve do novoga, još krvavijega, Morejskoga ili Bečkog rata (1683/4. – 1699). U početku je glasoviti Nikola Nonković iz Broćanca, kao serdar nad 30 sela i zapovjednik nad više od 700 ljudi, uime velikog vezira držao stražu na Kamenicama protiv uskoka. Kad je 1687. general Cornaro došao s 4000 vojni- ka, pristade on uz Mlečane, što je izazvalo Turke da spale ovo područje.

Mlečani su osobito cijenili Nonkovićeve vojnike, koje su zvali „hrvatske jedinice“. Godine 1690./1691. je i oko 6000 Turaka opsjelo Smrdan u blizini Neuma, a obranilo ga je samo 57 branitelja. Nonkoviće Mlečani nagrađuju povjeravajući im svoje novoizgrađene kule u Slivnu i Kleku. Dubrovačka Republika se silno bojala sjedinjenja mletačkih posjeda u Neretvi i Boki dubrovačkim zaleđem, pa su uspjesi u spomenutim ratovanjima bili poništeni. Karlovačkim mirom iz 1699., područje Neuma i Kleka postaje tampon-zonom između Dubrovačke i Mletačke Republike „kopnom do mora“.

Godine 1714. izbio je opet rat između Mlečana i Turaka (Mali rat). Mlečani su ponovno oslobodili Zažablje i Popovo, ali su ih Požarevačkim mirom iz 1718. godine morali opet vratiti Turcima. Naše kopneno područje od tada ostaje trajna tampon-zona između Mlečana i Dubrovčana, a na moru je Turcima bilo zabranjeno „držanje i najmanjih barki i obavljanje bilokakve pomorske djelatnosti“.
Mlečani su u proteklima vremenima i na našem području podigli više utvrda. I danas je poprilično očuvana ona u Jazini. Stara utvrda u Hutovu je proširena i dobro utvrđena, dobivši izgled utvrđenoga grada. U grad se smjestila mletačka vojska. Don Jure Sunožić je predvodio misna slavlja.