Doba Rimljana

Konačnim porazom Delmata u borbi s Rimljanima 9. god. poslije Krista utvrdila se rimska vlast i nad drugim ilirskim plemenima. Zavladao je tzv. rimski mir (pax Romana). Rims- ka vojska je kroz ove krajeve uzduž i poprijeko izgradila brojne ceste kojima su, osim vojske, promarširali i brojni trgovci donoseći ne samo trgovačku robu nego i uljudbu svake vrste. Materijalni ostatci svjedoče da su vjerojatno tada postupno nastale brojne naseobine: Zaradež, Radež, Neljetovlje, naseobine na užem neumskom području, Vranjevo Selo, Moševići, Gradac, Broćanac, Prapratnica, Hutovo… Ova je naselja povezivao putni pravac od Neuma prema unutrašnjosti. Na antičkoj mapi zvanoj Tabula Peuentigeriana ucrtan je najstariji putni pravac, koji je dijelom išao i preko područja koje pripada Neumu.

Osobito značajno naselje razvilo se na području Vran- jeva Sela, kako svjedoče brojni vrijedni ostatci materijalne kulture iz raznih razdoblja rimskoga doba. Nadgrobni natpis D. M. / M. VLPUS / / SEVERVS / SE VIVO SI / BI ET SUIS / FE iz Vranjeva Sela ušao je i u svjetsku zbirku Corpus iscriptionum latinarum. U Vranjevu Selu je davno pronađena kamena ostava za pepeo, kamena posuda, zatim ulomci crijepa sa žigom VVARIS i SARPIS. Ustanovljeni su temeljiviše antičkih građevina koje svjedoče bar o dvije faze gradnje: starijoj (I. – III. st. po Kristu) i mlađoj (IV. – V. st.). Dragocjen je kameni stup s križem iz nedovoljno proučene kasnoantičke bazilike (V. – VI. st.). I na području samoga Neuma postoje nalazi iz rimskoga doba. Uz brojne ostatke amfora, u ulici Kralja Tomislava još postoje uzidani ostatci nadgrobnoga natpisa, od koga se može pročitati samo početak (D. M.), zatim novčić cara Septimija Severa i dr.

Naselje u rimsko doba (I. – III. st. poslije Krista) post- ojalo je i na Radežu na lokalitetima Vrtovi i Zaradež (Šimrakove Kućetine). Uz ostatke zidova, osobito je važan natpis na opeci Ti. C(laudi Pans) ili: Ti. C(l. Caes. Pans.). Naselje se datira u I. – III. st. Rimsko naselje u Vranjevu Selu i Neumu arheolozi su poistovjećivali s više poznatih postaja s antičkih karata: Ad Turres, Diluntum… Samo ime Neuma predhrvatskoga je postanka i najradije bismo ga poistovjetili s municipijem „Neuense“ čiju baziliku, uz one u municipijima „Stantino“ (Ston) i “Dellontino” (potvrđen na Trebinji), saborski oci dodjeljuju u Saloni 533. godine biskupiji Sarsenterensis, koja se sterala istočnom Hercegovinom i imala sjedište u Stocu. To bi onda bio prvi spomen Neuma, a značenje bi mu bilo „Novi“. Naziv je mogao nastati i od drugih termina: na grčkom npr. nemos označava krševiti brdski polušumoviti pašnjak, što odgovara području Neuma, itd. Ime se susreće i u jednome dubrovačkom dokumentu koji govori o „neumskom putu“. Inače se današnje selo Neum spominje u crkvenim knjigama tek iza 1800. godine.